Sustavi automatskog upravljanja sastavni su dio modernog društva. Od vodokotlića do svemirskih postaja, postoji nebrojeno mnogo primjera u svakodnevnom životu koje možemo definirati kao sustave upravljanja: perilice rublja, dizala, grijanje prostora, proizvodni pogoni itd. Osim ljudskih ruku, i priroda stvara brojne primjere automatske regulacije. Neki od nama najbližih su procesi u ljudskom tijelu. Gušterača regulira šećer u krvi, hipotalamus upravlja termoregulacijskim procesima u tijelu (regulacija tjelesne temperature), dok u trenucima stresa nadbubrežne žlijezde luče adrenalin, koji pridonosi prilagodbi organizma stresnim stanjima (ubrzani rad srca, proširivanje dišnih puteva…).

Svaki sustav upravljanja je izgrađen od podsustava, odnosno komponenata koje imaju određenu ulogu, a njihovo međudjelovanje ima za cilj stvoriti zadovoljavajući odziv s obzirom na vrijednost dane referentne veličine na ulazu u sustav. Dakle, na ulaz u sustav dovodimo informaciju u obliku željenog odziva, a sustav, s obzirom na parametre njegovih komponenata, s većom ili manjom brzinom i točnošću modelira stvarni odziv. Objasnimo izrečeno na primjeru dizala. Uđemo u dizalo u prizemlju zgrade. Želimo da nas dizalo povede na 4. kat, te stoga pritisnemo dugme sa brojem četiri. Nakon što se vrata dizala zatvore, započinjemo sa vožnjom na 4. kat.